Kako izgleda prvi razgovor sa psihoterapeutom
Prvi razgovor je obično jednostavniji nego što ljudi zamišljaju. Nema ispitivanja, nema obaveze da ispričaš cijeli život i nema odluke koju moraš donijeti odmah.
Kad ljudi zamišljaju prvi odlazak kod psihoterapeuta, obično zamisle nešto ozbiljno. Kauč. Tišinu. Neko ko sve vrijeme nešto zapisuje i u sebi donosi zaključke.
U stvarnosti je mnogo jednostavnije. To je razgovor.
Nema pripreme
Ne moraš ništa spremiti unaprijed. Ne moraš imati uređenu priču s početkom i krajem, ni tačno znati šta te muči.
“Ne znam odakle da počnem” je potpuno dobar početak. Iskreno, to je jedna od najčešćih prvih rečenica.
Šta se obično dešava
Upoznajemo se. Pitam te šta te je dovelo i kako ti je bilo javiti se. Nekad je i to samo po sebi tema.
Zatim polako pokušavamo imenovati o čemu se radi. Ne da bismo odmah rješavali, nego da bi ti postalo jasnije šta se zapravo dešava.
Ti postavljaš pitanja koja ti trebaju. Kako radim. Šta možeš očekivati. Šta ako ti nešto ne odgovara. Sve što ti nije jasno smiješ pitati.
Ne moraš reći sve
Ovo mi je posebno važno: ono što ne želiš reći — ne moraš reći.
Ne postoji obaveza da otvoriš ono za šta još nema dovoljno sigurnosti. Tempo određuješ ti. Moj posao nije da izvučem priču, nego da napravim prostor u kojem se ona može pojaviti kad bude vrijeme.
Prvi razgovor je i tvoja procjena
Ovo se često zaboravi. Prvi razgovor nije samo prilika da ja upoznam tebe. To je i tvoja prilika da vidiš kako ti je sa mnom.
Da li se osjećaš dovoljno sigurno. Da li ti odgovara način na koji razgovaram. Da li ti se čini da bi s ovom osobom mogao ići dalje.
Ako odgovor bude ne, to je sasvim legitimno i nije neuspjeh. Odnos je u psihoterapiji glavni alat, i važno je da ti taj odnos odgovara.
Šta se dogovara na kraju
Ako oboje procijenimo da ima smisla nastaviti, dogovaramo kako dalje. Ako ne, možemo razmisliti šta bi ti drugo moglo pomoći.
Ništa se ne odlučuje unaprijed i ništa se ne potpisuje. Javiš se, dogovorimo razgovor, i vidimo.